Trenerska kriza u Bayernu: Nedostatak kontinuiteta i samokritike

Thomas Tuchel je najnovije ime na dugoj listi trenera koji se nisu uspjeli dugoročno zadržati na klupi FC Bayerna. Od odlaska Pepa Guardiole, Bayernu se nije posrećilo pronaći odgovarajućeg trenera. Analiza situacije ukazuje na ozbiljne probleme.

Thomas Tuchel je sljedeće ime na dugom popisu trenera koji nisu uspjeli dugoročno zadržati svoj položaj u FC Bayernu. S Tuchelom, sedmi je ovo trener u osam godina koji mora napustiti klub na kraju sezone prije očekivanog. Trenerska pozicija u Münchenu postala je pravi vrtuljak promjena. Bez obzira na Tuchela, Juliana Nagelsmanna, Hansija Flicka, Niku Kovača, Juppa Heynckesa, privremenog trenera Willyja Sagnola ili Carla Ancelottija, nijedan od njih nije vodio Bayern u više od 86 utakmica – iako su u Münchenu svake sezone osvojili barem jedan naslov.

Kontinuitet rada i povjerenja je nepoznanica u Bayernu

Otkako je Pep Guardiola napustio klub (vodio 161 utakmicu FC Bayern), nitko se nije dugoročno snašao na trenerskoj poziciji u Münchenu. Umjesto da se stavi naglasak na kontinuitet kod najvažnijeg zaposlenika kluba, igrači FC Bayerna moraju se prilagoditi novom treneru svakih otprilike 65 utakmica, s novim konceptom i novim stilom vođenja trenera.

Razlozi za neuspjeh bili su raznoliki: ponekad su igrači bili potpuno nezadovoljni treningom i stilom igre trenera, kao kod Ancelottija ili Kovača. Ponekad se uprava posvađala s uspješnim trenerom, kao u slučaju Flicka. Ponekad je nada u dovođenje još boljeg trenera pogurala prema prebrzim odlukama, kao kod Nagelsmanna. Ponekad trener sam više nije imao volje nastaviti, kao Heynckes. U slučaju Tuchela, sve to se nekako spojilo.

Nije dobar znak da je ambiciozni trener poput 50-godišnjeg Tuchela, čiji je izričiti cilj bio trenirati FC Bayern, odlučio otići dobrovoljno nakon manje od godinu dana. I to uz vjerojatno odricanje od visoke otpremnine kako bi izbjegao težu situaciju.

Trenerski posao u FC Bayernu oduvijek je bio jedan od najtežih poslova u svjetskom nogometu. No, ovakav dugi niz trenera koji se nisu mogli zadržati barem dvije pune sezone, nešto je nevjerojatno. Da se ova fluktuacija trenera događa unutar najuspješnijeg razdoblja u povijesti kluba, u kojem je dva puta osvojena Liga prvaka i jedanaest puta Bundesliga, postavlja dodatna pitanja.

Nedostatak kontinuiteta i samokritika

Od službenog povlačenja Ulija Hoeneßa i Karl-Heinza Rummeniggea s aktivnih funkcija, u klubu se čini da nema jasnog smjera ni na vrhu. Dugo planirani prelazak odgovornosti na Olivera Kahna i Hasana Salihamidžića završio je debaklom. Sada je Jan-Christian Dreesen ponovno postavljen za bliskog povjerenika Hoeneßa. Utjecaj starih velikana stalno se osjeća, a počasni predsjednik često potpiruje napetosti na Säbener Straße intervjuima.

Unutarnji nemiri u klubu nisu olakšali Tuchelu da se uklopi. Osim toga, vodstvo Bayerna otežalo mu je zadatak nespretnim potezima u prijelaznom roku prošlog ljeta, odbijajući preuzeti odgovornost u javnosti. Umjesto toga, fokus je stavljen na trenera. Navodno su Tuchelu stavili “vrhunsku momčad” na raspolaganje.

Činjenica da mu nakon transfera Josipa Stanišića, Benjamina Pavarda i Lucasa Hernandeza gotovo i nisu ostali raznovrsni braniči, Dreesen je komentirao riječima da Tuchel sada mora biti “kreativniji”, jer je to, navodno, njegov posao. Nije spomenuto da je Dreesenova odgovornost bila osigurati dovoljno braniča različitih profila.

Trenerski posao u FC Bayernu: Veliko ogledalo kluba

Tuchel je od tada djelovao pokunjeno, njegov ugled u javnosti bio je narušen. Također zbog toga bio je konstantno pod kritikama – koje je većinom morao sam rješavati. Jer otkako je otišao Hoeneß, trener u Münchenu odgovoran je ne samo za sportski uspjeh, već i za javni imidž kluba.

Trenerske konferencije prije utakmica sada su jedan od rijetkih trenutaka kada novinari mogu postaviti pitanja izvan svakodnevnog sportskog života. S obzirom na to da se sada održavaju takvi medijski istupi samo uz nazočnost trenera dok se ostali kriju, on ima mnogo dodatnih tema s kojima se mora boriti i raznih pitanja na koje mora odgovarati.

Dolazak Maxa Eberla prekretnica?

Sada je pravi trenutak da se u FC Bayernu ponovno stvore temeljne pretpostavke kako bi treneri u Münchenu mogli dugoročno postići uspjeh. Dosljedna politika vođenja može se stvoriti barem dolaskom Maxa Eberla i Christopha Freunda – pod uvjetom da im se u pozadini pruži potrebna sloboda da djeluju samostalno.

Nakon sedam trenera, unatoč uspjesima posljednjih godina, treba razmisliti o postupanju u težim razdobljima. Ambicija stalnog teženja prema pobjedama mora i dalje postojati. Međutim, sezone bez osvojenih naslova ne bi nužno trebale rezultirati smjenom trenera čak ni u FC Bayernu.

Jer teška razdoblja u sportu su neizbježna, a neuspjeh rijetko ovisi o jednoj osobi. Samokritični pogled na širu sliku često je učinkovitiji od brze rasprave o osoblju. Inače, ni sljedeći svjetski trener neće imati priliku dugo se zadržati u Münchenu.