Znanstvenik iz Njemačke izumio foliju za pakiranje bez plastike

Kemičar Maximilian Röhrl iz Bayreutha razvio je novu foliju za pakiranje hrane. Ovaj pronalazak bi osigurao manje otpada koji se ne može reciklirati.

Svatko u Njemačkoj proizvede oko 38,5 kilograma plastičnog otpada godišnje. Problem: plastiku ne mogu jednostavno razgraditi mikroorganizmi. Potrebno je više od 450 godina da se boca napravljena od sintetičkog materijala raspadne na male čestice.

Kraj klasične prozirne folije?

Ova takozvana mikroplastika zagađuje tlo i mora, a time i našu hranu. Znanstvenik Maximilian Röhrl protiv toga se želi boriti novim izumom: u okviru svog doktorskog rada na Sveučilištu u Bayreuthu razvio je zaštitni film koji zamjenjuje plastiku.

Kisik doprinosi kvarenju hrane

Nova prevlaka sastoji se od minerala gline koji se prirodno pojavljuju kao proizvod vremenskih utjecaja vulkanskog podrijetla. “Pokušavamo to oponašati u laboratoriju”, kaže Röhrl za AZ. Ovi minerali gline sastoje se od atomski tankih nanopločica i imaju posebnu značajku da tvore sloj koji ne propušta plin kada su pravilno raspoređeni.

To uključuje, na primjer, vodenu paru ili kisik. Ovo posljednje pridonosi kvarenju hrane. Do sada se hrana morala štititi plastikom kako bi se dulje zadržala jer papir, primjerice, ne propušta kisik.

Hrana bi se rjeđe bacala

“Već postoji ambalaža koja se može kompostirati, ali ona nema plinsku barijeru. Djeluje propusno poput sita”, kaže stručnjak. No, nova ambalaža nije samo održivija jer zamjenjuje plastiku – ona također produljuje rok trajanja hrane. To znači da se hrana mora rjeđe bacati jer se plinovi duže zadržavaju.

U Njemačkoj se svake godine stvori dvanaest milijuna tona otpada od hrane, od čega više od polovice dolazi iz privatnih kućanstava. Glavni razlog: “najbolje do datuma”. Zahvaljujući Röhrlovom izumu hrana traje dulje, što znači da se može navesti kasniji datum nego prije.

Što održiva ambalaža mora moći učiniti

Održivo pakiranje ovisi o nekoliko čimbenika, kaže kemičar. “Mora biti mehanički stabilan, imati dobre plinske barijere, biti proziran za kupce kako bi se hrana unutra mogla pregledati i da bi se još uvijek mogla reciklirati.”

Prema Röhrlu, nova zaštitna folija je topljiva u vodi, tako da se može lako odvojiti od ostalih komponenti pakiranja kao što je papir, što znači da se potonji još uvijek može reciklirati. Sam film je pogodan kao hrana za mikroorganizme – i pritom se biološki razgrađuje.

Prema kemičaru, ideja za takav novi zaštitni film postoji već neko vrijeme. Ali dizajnirao je verziju koju mogu koristiti i trgovci. Samo to će omogućiti ekonomično korištenje zamjene za plastiku u srednjem roku.

Moderni zasloni također bi mogli imati koristi od ovoga

“Zaštitni sloj može se univerzalno koristiti”, kaže Röhrl. Stoga se može koristiti ne samo u vezi s papirom za hranu, već i za visokotehnološku kapsulaciju modernih zaslona ili za skladištenje vodika zbog svoje fleksibilnosti.

Zaklada je nagradila istraživanje

Kako je došao na ideju? Stručnjak se tijekom magisterija dosta bavio fizikalnom i nanokemijom, što mu je skrenulo pažnju na doktorsku temu barijernih slojeva kod profesora Josefa Breua. Godinama je istraživao zamjenu za plastične folije i pridonio je temeljima koje je Röhrl koristio u svom radu. Obje su također dio Collaborative Research Center Microplastics – tamo zajedno rade znanstvenici iz različitih disciplina.

Röhrl i njegov profesor dobili su nagradu Zaklade Dres Volker i Elke Münch za istraživački rad koji je financirao Procter & Gamble. Time se odaje počast istraživačima koji su stvorili pionirski izum u polju kemije.