Lažete li za bolovanje? Ispovijest liječnice otkriva sve!

U Njemačkoj broj bolovanja raste, posebno zbog psihičkog preopterećenja. Jedna liječnica otkriva kako gleda na ovaj trend, kome ona daje bolovanje, a kome ne.

“Ja sam već više od 20 godina liječnica opće prakse u Hamburg-Langenhornu. Procjenjujem da oko četvrtina mojih pacijenata dobije bolovanje. Danas, puno češće zbog mentalnih bolesti nego što je to bilo na početku mog rada. Rastući pritisak u radnom okruženju čini ljude bolesnima. Hoću li nekome dati bolovanje i koliko dugo, varira od slučaja do slučaja. Ali postoje uzorci koji se ponavljaju. Prije svega, ako netko žali zbog boli, moj je posao prihvatiti njegovu simptomatiku. Ne mogu sumnjati u svaku priču. No, kod nekih pacijenata isplati se malo dublje istražiti. A one koji bezobzirno lažu, relativno brzo prokužim”, govori Dr. Maria Hummes.

“Način na koji istražujem pomaže za one koji nevješto lažu.”

Dodatno ispitivanje pomaže kod onih koji nespretno muljaju. Oni bi trebali bolovanje zbog preopterećenja, ali se u njihovim pričama ističu drugi razlozi. Kod mnogih su to fizički simptomi, poput glavobolje. “No, radila sam mnogo godina kao psihoterapeutkinja i znam: ljudi komuniciraju 70 posto neverbalno. Ako imam osjećaj da se neverbalno ne slaže s verbalnim, onda pitam: ‘Imate li još nešto što vas muči?’. Formuliram što slobodnija pitanja, tako da osoba osjeća da im dajem prostora za sve što ih tišti. Obično tako saznam što se krije iza toga. Na primjer, da otac leži u bolnici s dijagnozom tumora. Mislim da u takvim akutnim stresnim situacijama ljudima možete dati i tri dana bolovanja”, priča dr. Hummers.

Napadni razlozi za bolovanje – što je pravi povod?

Neki prijavljuju bolesti poput proljeva prilikom zakazivanja termina, a zatim odmah u ordinaciji izlaze s istinom: Da im je potrebno bolovanje zbog nečeg drugog. “S takvima prvo započinjem razgovor, pokušavam razumjeti pozadinu. Koliko je teško opterećenje? Kolika je opasnost da osoba zbog tog opterećenja paralizira radno mjesto?”, objašnjava liječnica iz Hamburga.

“Ovaj pristup omogućuje mi dublje razumijevanje potreba pacijenata i pruža im podršku u teškim trenucima.”

Međutim, odluka o produženju bolovanja i njezino trajanje varira od slučaja do slučaja. Ipak, postoje obrasci koji se ponavljaju. “Prije svega, ako netko pati od boli, moj je posao prihvatiti njegov opis simptoma. Ne mogu propitkivati svako izvješće. Međutim, kod nekih pacijenata isplati se ispitati dublje. A one koji bezobzirno lažu, relativno brzo uhvatim u laži”, jasna je liječnica.

Kod onih koji lažu, relativno brzo ih “uhvatim u laži”.

Istraga pomaže kod onih koji nepravilno prikazuju situaciju. “Ako osjetim da netko želi igrati igru s mojim osjećajima, dogovaram daljnje sastanke: Dajem im osjećaj da ih ozbiljno shvaćam. Istodobno, nitko ne može otići ako mu je potrebno ponovno konzultiranje. I naravno, puno je teže lagati tijekom više sastanaka.”, priča dr. Hummers.

Drugi dolaze i govore o poremećajima spavanja, o tome kako se brinu da neće moći obaviti posao. “Imam dojam da često očekuju da im propišem lijekove. Ako poznajem pacijente dugi niz godina, često im predlažem i pauzu. Takvim ljudima često odmah dajem bolovanje na tjedan dana. Trebaju poticaj da se malo odmore. Obično ne žele biti bolovanju toliko dugo”, pojašnjava liječnica i nastavlja dalje:

“One koji zaista lažu, često prepoznajem po tome kako sjede. Ramena su im povučena prema naprijed, vrat je napet, a pogled usmjeren prema dolje. Tu je i glas: monotoni su, bez oscilacija kao u normalnim razgovorima. Govore nešto mehanički. Takvih ima nekoliko u našoj ordinaciji. Uhvatim ih najkasnije kada pogledam u sustav. Ako tamo piše da su imali istu iscrpljenost prije šest tjedana i tada su također tražili bolovanje, kažem im da se i neispavan može otići na posao. Ne osjećam suosjećanje prema njima.”

Dolaze tek nakon tri dana i traže bolovanje

Većina pacijenata dolazi prvog dana bolesti kaže liječnica: “Oni koji dolaze tek trećeg dana – kada je obično potrebna potvrda o bolovanju za poslodavca – nisu mi toliko dragi. To ima pravne posljedice. Svojim potpisom na potvrdi o bolovanju jamčim da sam se uvjerila da je pacijent bio bolestan sve te dane. Ali kako znam je li netko bio bolestan već prošlog petka? Nezgodno je i ako ljudi dođu u ponedjeljak ujutro i žele bolovanje do petka. To rijetko radim.”

Sve u svemu, primjećuje se da se odnos prema “biti bolestan” mijenja. Ranije je bilo herojski otići na posao bolestan, gotovo zasluženo priznanje. Danas je potpuno drugačije. Barem od pojave koronavirusa.

Radni stres, socijalni pritisci ili osjećaj usamljenosti sve više opterećuju ljude. Iako su se mnoge stvari poboljšale, ponekad se čini da ti problemi nisu opravdan razlog za bolovanje“, ističe liječnica.

Pojedini uče simptome napamet

Ona naglašava da dijagnoze psihičkih problema ne dolaze iznenada, već postoji jasna definicija: simptomatski katalog iz ICD-10. Ako su ti kriteriji ispunjeni, osoba jednostavno ima depresiju. “Ona je vrlo bolesna i nije sposobna raditi. I to tijekom tjedana ili mjeseci. To je to”, kaže liječnica.

„Može biti da postoje pojedinci koji pokušavaju izmanipulirati sustav učeći simptome napamet i prikazujući svoju tugu naizgled stvarnom. No, takvih je zaista vrlo malo. Neću trošiti svoju energiju na hvatanje tih rijetkih pojedinaca“, zaključuje liječnica.