Rasprava o radnoj obvezi za tražitelje azila u Njemačkoj: Argumenti za i protiv

Pitanje radne obveze za tražitelje azila nastavlja izazivati raspravu u Njemačkoj, s posebnim naglaskom u saveznoj državi Bavarskoj. Nakon prijedloga Reinharda Sagara (CDU), predsjednika Njemačkog saveza općina, da bi izbjeglice koje još nisu dobile azil trebale raditi ne samo na volonterskim poslovima za 80 centi po satu, već i na redovitim poslovima, mnoge regije podržavaju tu inicijativu. Međutim, organizacije koje se brinu za izbjeglice upozoravaju: takva mjera može prisiliti ljude u nesigurne radne uvjete.

Predsjednik Njemačkog saveza općina, Reinhard Sager, predlaže promjene u zakonima kako bi omogućio izbjeglicama da brže pristupe redovitim poslovima, umjesto da budu obvezni raditi volonterske poslove, poput radova u javnim zelenim površinama ili humanitarnim ustanovama, za 80 centi po satu. On smatra da bi izbjeglice trebale raditi u tvrtkama, posebno u sektorima poput ugostiteljstva, gdje nedostaje radne snage. Ovo bi, prema njegovom mišljenju, ubrzalo financijsko rasterećenje države, što društvo i očekuje.

Međutim, reakcije iz Bavarske su podijeljene – neki ne vide ovu inicijativu kao održivu mogućnost za dugoročnu integraciju izbjeglica na tržište rada.

Za zagovornike radne obveze, podršku pruža Tanja Schweiger predsjednica okruga iz Regensburga. Ona podržava radnu obvezu za izbjeglice, tvrdeći da bi prvo mjesto trebala zauzeti rad na redovitom tržištu rada jer to donosi višestruku korist za društvo i gospodarstvo, a poslodavci financiraju takvu vrstu rada. Nasuprot tome, ona smatra volonterski rad, koji se većinom financira iz javnih izvora, “općenito problematičnim i previše birokratskim”.

Jens Marco Scherf (Bündnis 90/Die Grünen), okružni načelnik iz Miltenberga, također podržava prijedlog Njemačkog saveza općina. Smatra da što se izbjeglice s perspektivom boravka brže zaposle, to će bolje biti njihovo profesionalno, jezično i društveno prihvaćanje. No, trenutni postupak čekanja, sudjelovanja u integracijskim tečajevima i naknadnoj profesionalnoj integraciji smatra previše tromim, s obzirom na trenutačne visoke brojke izbjeglica.

Scherf: Ne širiti ponudu volonterskih poslova

Scherf smatra pogrešnim ograničavati radnu obvezu samo na volonterske poslove i širiti takve ponude, kako to zahtijeva ministar unutarnjih poslova Joachim Herrmann (CSU). “Ovdje se bojim da će organizacija i briga ponovno pasti na općine i upravne okruge – ali mi, kao i volonterske strukture, već smo potpuno preopterećeni”, upozorava Scherf.

Upozorenje na prekomjerna opterećenja također dolazi od Thomasa Ebertha (CSU), okružnog načelnika iz Würzburga. On napominje da “svako rješenje također mora biti provedeno, bilo volonterski ili na administrativnoj razini.” Eberth također zagovara brzu i učinkovitu integraciju izbjeglica na tržište rada – neovisno o njihovom statusu izbjeglice i izgledima za ostanak. U ovom slučaju se ne slaže s okružnim načelnikom Scherfom, za kojeg radna obveza za izbjeglice bez izgleda za ostanak ne bi bila posebno smislena.

Thomas Karmasin (CSU), predsjednik Bavarskog saveza općina i okružni načelnik Fürstenfeldbrucka, skeptičan je prema radnoj obvezi koju predlaže Njemački savez općina. Strahuje da bi ljudi dodatno bili motivirani dolaziti u Njemačku jer bi tako brže mogli slati novac svojim obiteljima.

Martin Sailer (CSU), okružni načelnik iz Augsburga, dijeli slično mišljenje: “Pristup redovitom tržištu rada za sve izbjeglice bio bi, prema mom mišljenju, dodatan poticaj da odaberu Njemačku kao zemlju odredišta.” Također, izbjeglice koje su obavljanjem radnih zadataka dobro integrirane u društvo možda bi teže bile deportirane.

Sailer: Radije postupna integracija na tržište rada

Sailer zagovara fokusiranje na izbjeglice s izgledima za ostanak i njihovo sveobuhvatno poticanje. Tako, sukladno njihovim kvalifikacijama, mogli bi postupno biti integrirani na tržište rada. No, opći problem i dalje je nedostatak osoblja u državnim institucijama, što ne ubrzava postupke.

Područje Garmisch-Partenkirchen i München nisu željeli komentirati prijedlog Njemačkog saveza općina. Međutim, oni vide volonterske poslove za izbjeglice, gdje im se plaća 80 centi po satu, kao korisne: “U najboljem slučaju, volonterski rad otvara vrata za kasnije zapošljavanje u redovnom radnom odnosu”, kaže Christoph Göbel (CSU), okružni načelnik iz Münchena.

Thomas Geppert, izvršni direktor Bavarskog hotela i ugostiteljskog udruženja DEHOGA, podržava ideju da izbjeglice putem radne obveze nađu poslove gdje nedostaje radne snage. “Hotelijersko-ugostiteljski sektor može koristiti svakog, čak i ljude s lošim ili nikakvim poznavanjem njemačkog jezika. Ovo je integracija na tržište rada, a ne u socijalne sustave”, ističe Geppert, spominjući primjerice kuhara i pomoćnika u kuhinji. On smatra da bi ovo bio korak prema integraciji na tržište rada, a ne u socijalne sustave.

Isto tako, Industrijsko-trgovačka komora za München i Gornju Bavarsku (IHK) pozitivno gleda na olakšice u radu za izbjeglice koje bi mogle proizaći iz radne obveze. Opći problem do sada je bio taj da većina izbjeglica i ljudi s odobrenjem privremenog boravka često ne dobiju dozvolu za rad ili čekaju dugo vremena na nju.

Prisiljavanje na rad?

Potreba za radnom snagom u svim sektorima i dalje je vrlo visoka, navodi IHK u odgovoru na upit BR24. Međutim, pri tome se ne smiju zanemariti jezične vještine: “Centralni zahtjev IHK-a München od 2015. godine je da se integracija izbjeglica najbolje postiže kroz zapošljavanje i učenje njemačkog jezika.” Stoga bi ponuda tečajeva njemačkog jezika trebala i dalje rasti i biti usklađena s radnim angažmanom – na primjer, tečajevi njemačkog jezika tijekom radnog vremena.

Predstavnica za izbjeglice, Mitra Sharifi-Neystanak, predsjednica Radnog odbora za strance, migrante i integracije Bavarske (AGABY), snažno odbacuje termin “radna obveza”. Smatra da taj izraz sugerira da se izbjeglice moraju prisiljavati na rad – što je za Bavarsko povjerenstvo za izbjeglice “rasistička lažna debata”. Sharifi-Neystanak naglašava da izbjeglice žele raditi.

Umjesto brzog guranja na tržište rada, trebali bi se poticati uvjeti za dobar izbor zanimanja. Najvažnije je učenje jezika: mnogi izbjeglički radnici ne mogu raditi u svojim strukama zbog jezičnih poteškoća. Ako ih se tada “parkira” u sektor s niskim plaćama, bez mogućnosti jezičnog ili stručnog usavršavanja, to nije korisno za integraciju, tvrdi Sharifi-Neystanak.

Bavarsko vijeće za izbjeglice također kritizira “radnu obvezu” koju predlaže Sager: “Politika koja potiče ovaj niski plaćeni sektor prisiljavajući ljude na takva radna mjesta potpuno je pogrešna”, kaže Katharina Grote iz Vijeća za izbjeglice. Prema njoj, teškoće izbjeglica u pronalaženju posla ne proizlaze toliko iz zabrane rada i dugotrajnih postupaka od strane stranih ureda, već od nedostatka ponude tečajeva njemačkog jezika.