ISPOVIJEST ANTIVAKSERA: Jesam, cijepio sam se. Usred Münchena! Živ sam.

Cijepiti se ili ne? Redom ili preko reda? Danas vrlo aktualna tema. A kako sam se ja cijepio pročitat ćete u nastavku teksta.

Odmah da raščistimo, nisam pobornik cijepljenja. Kalkulativno gledajući čvrsto sam uvjeren da ćemo na neki način biti uvjetovani. Nisam stručnjak za cjepiva kao puno ljudi koje poznajem, koji će kupiti pola pileta u Aldiju za euro a žele znati sastojke vektorskog cjepiva u kojem se vjerojatno krije mikročip ili plejstejšn 12. Da nas oće roknut sigurno postoje suptilniji načini. Činjenica da imate pametni telefon znači da taj mikročip već nosate dulje vrijeme.

Priliku za cijepljenje sam dobio preko firme gdje radim neben job kao njegovatelj i kao takav imam tu mogućnost što je i oke da se ne ugrožavaju pacijenti koji su rizične skupine. Pitajte njih da li se hoće cijepit?

I tako odem ti ja u Oberhaching, termin zakazan, u dva sata. Stižem deset minuta ranije. Mirno je. Bojo sam se ko dijete vakcine. Sjećam se da su me ganjali po Domu zdravlja. Ni sad nisam bolji.

Ja na vrata a tamo teta ko ekšn hiro s pištoljem. Reko sad si najebo. Da bježim? Ovi me neće ganjat. Prislonila mi na čelo. Ja krenuo biflat zadnju želju kaže ona zehsundrajsig. Sreća nije pištolj nego toplomjer. Posadi me na stolicu da malo pričekam i nakon tri minute me prebaciše do tete na šalteru. Najviše volim njemačku birokraciju. Pita me jesam li se cijepio u zadnjih 14 dana. E mal ne rekoh. Jesam i došo po repete. Nakon par pitanja odovode me do cjepane iliti gdje se prima cjepivo. Srećem dvojicu kolega iz firme. Živi su. Dobro je.

Sjedim i čekam doktora. Stiže brzo. Još mogu pobjeći, al se sjetim tete na ulazu pa odustajem. Ulazimo unutra. Onda mi on opet sve ponovi što piše na papirima koje sam potpisao, i što mi je teta na prijemnom rekla. Rezime? Kad se cijepiš opet maska, rastojanje…. Mislim se super. Opet valja ruke prat..

Opet potpisujem neke papire. Dao sam barem šest autograma. Isto koliko i za osam godina sa svojim bendom.

Dolazi sestra koja će me puknut. Ko vila. Čak i sa maskom. Reko rokaj đe god oćeš. Kaže skinite se. Jel do gaća? Samo rame oslobodi. Šteta. Vadi onu špricu. Ko katana stoji. Gledam u prozor. Sad bi već bilo i sramota. Deri reko. Ne žali metaka. Bocne me. Sve mi slika Bil Gejtsa pred očima kako se smijulji. Ode sestra. Čežnjivo gledam za egzekutorkom. Doktor me ispraća. Reko da se zagrlimo, sad smo ko pobratimljeni. Ti, ja i Astra Neka.

Na podu uredno plave oznake kuda se kretat, da se nebi zajebo neko. Mislim se svaka ćas. Odvode me u čekaonicu. Moram tu bit 15 minuta ako bi šta naopako krenulo. Čekam petnaest minuta. Živ sam. Opet čujem Bila kako se smješka. Ističe petnaest minuta. Slijedim žute oznake na podu koje me vode prema izlazu. Tu opet nova teta. Daje mi novi termin za devet tjedana. Mašem im svima. Vičem ih libe ojh, danke Dojčland.

Sve je trajalo po sata. Vozim se doma. S potvrdom o cijepljenju. To ću sad vadit u kafiću uz ključeve i mobitel.

Iznenađen sam. Nit me ubodno mjesto boli. Nikakve nuspojave. Sve pet. Liježem navečer u krevet. Cijepljen.

02:30 budim se. Tresem se ko prut. Groznica. Ruka boli u pm. Zima mi je. Mišići bole. Ne mogu da spavam do jutra. Ne idem na posao. Kao da me pregazio kombajn. Vruće-hladno u valovima. Malo i glavurda boli. Normalna reakcija tijela na cjepivo. Sutradan sam potpuno fit.

Sve je okej. Jedino što moram sve ovo proć za devet tjedana… valjda će ista ubadat…