Šok za vlasnike malih poduzeća i samozaposlene u Münchenu. Moraju vraćati korona pomoć.

Martin P. (75) mora vratiti veliki dio korona pomoći iz prvog karantena kao i tisuće malih poduzetnika i samozaposlenih ljudi u Münchenu.

Vani na izlogu žutim i crvenim slovima piše “Muška frizura od 17 eura”. Ispod nje je drvena klupa obojena crvenom i smeđom bojom, tu ponekad sjedi Martin P. i popuši cigaretu čekajući sljedeću mušteriju.

Čovjek iz Haidhausena već 42 godine vodi svoj “Salon Martin” na Max-Planck-Strasse, samo nekoliko koraka od Maximilianeuma, a zidove malog dućana od dvanaest četvornih metara ukrasio je karnevalskim maskama koje je pronašao na buvljacima.

Frizerski majstor u veljači je napunio 75 godina. I dalje voli raditi, kaže Martin P. Ali i mora. “Imam malu mirovinu, 530 eura. Nastavljam raditi kako ne bih pao u siromaštvo”.

S vremena na vrijeme u njegovu frizersku stolicu zasjednu i političari iz obližnjeg državnog parlamenta ili iz Državnog ureda, od kojih se s nekima poznaje odranije. Ali 75-godišnjak trenutno nije u dobrim odnosima s “njemačkom politikom”. “Tako sam uzrujan”, kaže. – Čini mi se da nas male žele uništiti.

U slučaju “prekompenzacije”, korona pomoć mora biti djelomično ili u cijelosti vraćena i to do lipnja

Majstor frizer mora vratiti tisuće eura hitne korona pomoći koju je dobio u prvom karantenu. “Nisam to očekivao. Za mene je došlo iz vedra neba”, kaže.

Pomoć je primilo 37.500 vlasnika malih poduzeća u Münchenu

Pismo je stiglo iz gradskog odjela za gospodarstvo krajem studenog i poslano je na oko 37.500 vlasnika malih poduzeća i tvrtki u Münchenu. U njemu su primatelji zamoljeni da provjere je li doista došlo do uskog grla likvidnosti koje su naveli u proljeće 2020. U slučaju “prekomjerne naknade” potpora se mora djelomično ili u cijelosti vratiti do 30. lipnja.

Podaci se moraju unijeti u online bazu podataka na web stranici Ministarstva gospodarstva Bavarske.

Prema bavarskom ministarstvu gospodarstva, ukupno je 2,2 milijarde eura hitne pomoći isplaćeno 250.000 bavarskih tvrtki između ožujka i svibnja 2020. – između 10 i 50.000 eura, ovisno o veličini tvrtke. Grad je minhenskim malim poduzetnicima isplatio 297 milijuna eura. Odobreno je 37.500 zahtjeva.

Pomoć, koju je najvećim dijelom financirala savezna vlada, bila je namijenjena podmirivanju obveza “iz komercijalno materijalnih i financijskih troškova”. Operativni troškovi uključuju, na primjer, najam poduzeća, troškove električne energije ili telefona.

Martin P. dobio je 9000 eura hitne pomoći. Ipak, posao je spasio samo napornim radom tijekom cijele godine. Od ožujka do svibnja frizeri su morali potpuno zatvoriti – tako je naredila bavarska pokrajinska vlada. Nakon toga su za sve “pružatelje usluga vezanih uz tijelo” poput frizera, kozmetičara i pedikera vrijedila najstroža pravila: isprva su se smjele usluživati ​​samo klijenti s maskom koji su bili negativni, kasnije samo cijepljene osobe koje su bile testirane. Sljedeći lockdown uslijedio je sredinom prosinca.

“Bez hitne pomoći bih bankrotirao”

Prodaja u Martinu P. je pala. “Kad mi je dopušteno ponovno otvoriti, mnogi stariji stalni kupci nisu dolazili ili su dolazili samo svakih nekoliko mjeseci”, prisjeća se. Neki kupci su također umrli od korone. On i mnogi drugi samozaposleni morali su započeti svoje planove za mirovinu. Bez hitne pomoći, kaže P., bankrotirao bih.

“Nije bilo govora o otplati”

Morao je dodati i 8000 eura od ušteđevine i posuditi novac. Na kraju godine imao je višak od 909 eura – dakle prosječno je zarađivao 75 eura mjesečno. Premalo za preživljavanje.

Ipak, država sada od njega traži više od 60 posto hitne pomoći: 5667 eura. Martin P. u tome vidi veliku nepravdu. “To ti remeti život”, kaže 75-godišnjak. “Obećali su brzu i nebirokratsku pomoć – bez kredita!” Državna je vlada glasno reklamirala da bi se revno prijavljivali. “Nije bilo govora o otplati” – tako je to shvatio Martin P., a tako su to shvatili i mnogi drugi.

“Mnogi vlasnici malih poduzeća osjećaju se iznevjerenim. Smatraju da je zahtjev za otplatom vrlo nepravedan”, kaže Stefan Julinek iz Udruge samozaposlenih (bds) u Bavarskoj. Strukovno udruženje ima oko 1000 članova u Münchenu i uglavnom predstavlja tvrtke do pet zaposlenih – osim frizera, također i kozmetičare, medicinske sestre, zidari, stolari, električari, porezni savjetnici ili revizori.

Frizeri zatvoreni na 16 tjedana ali su i dalje plaćali akontacije poreza

„Posebno je to pogodilo samostalne poduzetnike, jer im vlastiti prihod nije bio nadomješten“, kaže Stefan Julinek.

Caroline Hecker također je jako ljuta zbog toga. Samostalni frizer vodi salon na Ismaninger Straße u Bogenhausenu i iznajmljuje ga dvojici kolega. “Političari su mi zatvorili radnju na 16 tjedana”, kaže ona. Za nju je to bilo ravno profesionalnoj zabrani. “Unatoč tome, morala sam normalno plaćati pretporez i plaćati zdravstveno osiguranje, mirovinsko i članarinu.”

Doprinosi za zdravstveno osiguranje jednako su malo uračunati u gubitke kao i izgubljena zarada. A gubici su uključeni u izračun za povrate samo za razdoblje ožujak-svibanj. “Korona tada još nije bila ni blizu kraja”, ljuti se i Martin P.

Julinek: “Mala srednja klasa tiho nestaje”

Stefan Julinek iz Federacije samozaposlenih smatra da je potraživanjima ugrožena egzistencija mnogih tvrtki: “Bojim se da će u ukupnoj situaciji s ukrajinskim ratom i visokim troškovima energije to značiti kraj za mnoga mala poduzeća.” To se teško može predstaviti brojkama. Jer rijetko koji samostalni poduzetnik bi pokrenuo stečaj, nego bi jednostavno odjavio obrt. “Mala srednja klasa tiho nestaje”, kaže Julinek.

Više je nego upitno jesu li zahtjevi uvijek dopušteni. U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji sudovi su već proglasili odluke nezakonitima, a ondje je još u tijeku 2000 tužbi.

S druge strane, u Bavarskoj se nastavlja postupak povratne informacije. Članovi su dosad uzalud čekali da neka strukovna udruga, ceh ili IHK podignu tužbu u njihovo ime. A od politike nema znakova da bi im izašli u susret .

Novi dugovi za vraćanje hitne pomoći

Martin P. morat će se ponovno zadužiti kako bi mogao platiti potrebnih 5667 eura. I dalje želi što duže zadržati niske cijene šišanja. 17 eura na šalteru vrijedi za radnike i umirovljenike. “I oni su u lošem stanju”, kaže.

Od političara koji više zarađuju uvijek je tražio koji euro više.