HNL – NAJBOLJA LIGA NA BALKANU: Postaje li poligon za Bundesligu?

Trideset godina Hrvatske je nogometne lige i sa sigurnošću možemo ustvrditi da trenutno ta liga izgleda jako kvalitetno i da nikada nije bila snažnija. Četiri kluba se ravnopravno bore za titulu prvaka, a još nekoliko njih nudi kvalitetan nogomet i čak uz velike turbulencije u Hrvatskom Dragovoljcu koji se nalazi na začelju, ne postoji trenutno niti jedan klub protiv kojega možete unaprijed upisati bodove. I to je nešto jako vrijedno.

Svi prosipaju bodove svugdje. Taktički liga je na solidnom nivou, ima pregršt talenata, igra se brže, progresivno i zanimljivo. U procesu realizacije je i novi, bogatiji, ugovor o TV pravima pa će klubovi dobiti i prva ozbiljnija novčana sredstva od televizijskih prijenosa što će jako dobro doći posebno “ostatku” lige za podnošljivije zatvaranje financijske konstrukcije. A to onda vodi do lakšeg i rasterećenijeg planiranja budućnosti, što na koncu nudi prostor i za kvalitetnije projekte i razvoj.

Prije nekoliko godina uvođenjem hibridnih terena na stadionima vjerojatno je načinjen sudbonosni potez da danas gledamo u Hrvatskoj najkvalitetniju ligu, makar ako uzmemo u računicu zemlje iz bivše države. Ne postoji na tom području niti jedna liga koja ima četiri ili pet klubova koji su tako snažni u kompletu. Od igračkog kadra do kvalitetnog trenerskog osoblja.

Kvintet stručnjaka

Osim terena koji su bili preduvjet da se igra smislen i moderan nogomet, velikom napretku u kvaliteti može se zahvaliti i slučaju ili spletu okolnosti, kako hoćete, koji je htio da u istom momentu četiri najjača kluba imaju kvalitetna trenerska rješenja na klupi. Prvenstveno tu mislim na Nenada Bjelicu i Gorana Tomića koji vode Osijek i Rijeku. Zatim, izgleda da se i Hajduk konačno pronašao nakon godina lutanja i potpisao “pravog” trenera. Valdas Dambrauskas dokazao se u Gorici prije, a sada dokazuje da se zna nositi sa očekivanjima i euforijom u većem klubu. A u Hajduku je to sve i na teže razumljivom nivou – od nevjerojatne euforije do teške depresije, u samo nekoliko dana zapadne splitsko stanje uma. “Tuđi čovik to ne more razumit”. Dambrauskas pokazuje da ima staloženost i kapacitet nositi se s time i da sve drži pod kontrolom. Na kraju branitelj titule, Dinamo Zagreb ima najtanje rješenje na klupi. Željko Kopić još ničime nije uvjerio svekoliku javnost da je strateg moćan sve resurse najsnažnijeg kluba u Hrvata iscrpiti na kvalitetan način. Ono s čime raspolaže u svlačionici, iako nekim prodajama oslabljena i lošim zamjenama zagušena, trebala bi na terenu pokazivati nešto uvjerljiviji nogomet ali se poprilično pati. No, i takva, Dinamova svlačionica je prvi favorit za osvajanje nove titule. Na ovo sve još moram dodati i Samira Toplaka koji je konačno dobio opipljivije resurse za rad otkako ga je potpisala Gorica, a nakon što je “pola lige” do sada uspijevao spasiti u borbi za opstanak, tako pokazujući svoje kvalitete. Sada ima komfor da mirnije radi, sa manje pritiska i pokaže da su bili u krivu ovi iz “velike četvorke” što su ga zaobišli kada su trebali trenera.

“Naši u Bundesligi”

Već godinama u HNL-u odrastaju vrhunski talenti koje zatim gledamo i u nekim najvećim klubovima svijeta. Zadnjih nekoliko koji su za ovu priču od posebnog interesa jesu, prvo transfer Dania Olma a kasnije i Joška Gvardiola iz Dinama u RB Leipzig. Zatim još jedan prelazak iz Dinama i to Kristijana Jakića u Eintracht iz Frankfurta. Prva dva su elitni talenti, dok Jakić to pak nije ali svejedno je i on svojim radom i igrama zavrijedio biti udarna igla kluba sa Majne.

Istim putem, ali mnogo ranije (2018. godine) u Stuttgart je prešao Borna Sosa. U Bundesligi na radu su još i Andrej Kramarić, Marin Pongračić te Josip Stanišić. Od njih trojice jedino Kramarić ima vezu sa HNL-om jer je Dinamova škola, a osim za Dinamo u HNL-u je igrao i to još uspješnije za NK Rijeku.

Stepenicu niže, u 2. Bundesligi ili popularnije zvanoj “cvajta” nalaze se još dvojica igrača ali koji su jedva okusili igru u HNL-u no, ipak se mogu uzeti u ovu priču jer su po dolasku u svoje klubove uskoro pokazali materijal za veće stvari što se ubrzo i obistinilo bez da su trebali posebnu prilagodbu i da su patili dolaskom u Njemačku. Riječ je o Mariu Vuškoviću koji je u HSV došao iz Hajduka i Jakovu Mediću koji je doživio pravu renesansu u Njemačkoj.

Posljednji transfer na relaciji HNL – Bundesliga dogovoren je nedavno ali samo usmeno i trebao bi se realizirati tek na ljeto, početkom sljedeće sezone.

Ponovno je Eintracht iz Frankfurta vođen dobrim iskustvom sa hrvatskim igračima, ali i ohrabreni time šta su dobili sa Jakićem (bez posebne prilagodbe i čekanja postao član prve postave), zavirio u bazen HNL-a. Dogovorili su za sljedeću sezonu mladog kapetana NK Rijeke Hrvoja Smolčića (21). Doduše, još uvijek je to navodno samo usmeni dogovor sa igračem ali nije u potpunosti sve dogovoreno sa klubom.

Materijal za Bundesligu

Ovo sve nam govori da su klubovi iz Njemačke počeli malo ozbiljnije računati na bazen igrača koji im je jako blizu u svakom smislu. Sve je više skauta koji se zanimaju za igrače iz HNL-a ali i ne samo za iznimno talentirane dečke nego općenito počinju ozbiljnije prebirati po hrvatskim travnjacima.

Ključni razlozi za to su drastično podizanje kvalitete HNL-a koji nije više ispod nivoa. Već sada određeni broj igrača poput Kristijana Jakića mogu igrati u nekim Bundesligaškim klubovima bez da im treba dugi period prilagodbe i treninga da bi došli na nivo Bundeslige. S druge strane, riječ je o igračima iz Europe i to relativno blizu Njemačkom podneblju tako da ni za taj dio prilagodbe ne treba se plašiti. A hrvatska dijaspora je sve brojnija u Njemačkoj i pomno prati i bodri sve “nogometne gastarbajtere”. Niti igračima, dakle, neće biti veliki problem naviknuti se na promjenu sredine. Na koncu i cjenovno su primamljivi jer, osim Dinama, nitko u HNL-u za sada ne može svog igrača mnogo zacijeniti. Odnos cijena i eventualnog kvaliteta trebao bi poprilično odgovarati klubovima u Njemačkoj.

Jedini problem koji sada ostaje jeste brzo svladavanje njemačkog jezika, odnosno osnovā njemačkog jezika prilagođenih i kreiranih posebno za nogometaše. Postoje programi i brzi tečajevi, osnovni tečajevi u trajanju od jednog ili više mjeseci intenzivnog učenja jedan na jedan sa specijaliziranim učiteljima. Tako da ni tu u biti ne bi trebalo biti znatnijih poteškoća ali se to mora savladati jer Nijemci nisu baš sretni ako nakon izvjesnog perioda idalje pokušavaš komunicirati na engleskom jeziku ili zatražiš objašnjenje neke akcije na engleskom. Ne tolerira se to kao drugdje u nekim ligama. Čak su i velike zvijezde poput Francka Riberya ili Kingsleya Comana bile na udaru zbog sporog i lošeg razvoja vještine govora njemačkog jezika.

Odlična razvojna sredina

Također, Bundesliga je razvojna liga sa atraktivnim nogometom gdje se ne sputava rigoroznim taktikama mlade talente nego im se daje dovoljno slobode ali i stavlja ih se u sustave u kojima imaju najbolju šansu da svoj potencijal razviju. Potvrda toga je da mladi elitni talenti iz drugih zemalja već nekoliko godina hrle u Njemačku na klesanje.

Sve kvalitetnija Hrvatska nogometna liga na svom putu posljednjih godina unapređenja došla je već do ozbiljne razine na kojoj sada njeni nogometaši imaju priliku se dovoljno razviti i dosegnuti nivo već na hrvatskim travnjacima sa kojih se mogu vrlo brzo i bezbolno prebaciti na njemačke stadione i parirati drugim nogometašima koji dolaze u Njemačku. I to bi trebao postati sve češći trend na zadovoljstvo svih strana. Iako je do sada Italija bila nogometno bliža, zbog svih navedenih razloga prije, više to ne bi trebala biti. Pogotovo što se u Italiji igra taktički dosta zategnutije ali i talijanska je liga u odnosu na ostale lige petice sve sporija i teško prati ritam. Puno je pametnije i atraktivnije sada nakon HNL-a izabrati neku njemačku ligu kao sljedeću stepenicu karijere. Vjerojatno su tu najbolje šanse za uspjeh. Može i ovako: najmanje su šanse za neuspjeh.